Zovem se Marko i nikada neću zaboraviti trenutak kada sam prvi put kročio u učionicu, dok su mi se u glavi još vrteli zvuci šume. Godinama sam živeo sa ocem u zabačenoj kući na obroncima Zlatibora, daleko od ljudi, i zbog toga sam bio meta podsmeha čim sam se pojavio među vršnjacima. Danas, dok gledam svoj odraz u prozoru učionice, pitam se – da li je moguće pronaći svoje mesto među ljudima kad si ceo život bio stranac?