„To nije moje. To je njihovo. I vaše. I svih koji pamte da budućnost deteta ne sme zavisiti od toga šta ima u rancu… ili šta mu nedostaje.”

„To nije moje. To je njihovo. I vaše. I svih koji pamte da budućnost deteta ne sme zavisiti od toga šta ima u rancu… ili šta mu nedostaje.”

Zovem se Zorica, imam sedamdeset tri godine i živim sama u malom stanu na Novom Beogradu. Ova priča počinje u gradskoj biblioteci, među decom koja nemaju ni osnovna sredstva za učenje, i mojom borbom da im, uz pomoć komšija, obezbedim ono što im je potrebno. Kroz male pobede i velike sumnje, otkrivam snagu zajedništva i postavljam pitanje: da li je dovoljno što pokušavamo, ili je vreme da tražimo više od društva?

Poklon koji je razdvojio porodicu: Istina o jednom džemperu

Poklon koji je razdvojio porodicu: Istina o jednom džemperu

Nisam ni slutila da će običan rođendanski poklon mojoj unukinoj ženi izazvati buru u porodici. Kao penzionerka, svaki dinar mi je važan, ali nisam želela da propustim priliku da joj pokažem pažnju. Umesto zahvalnosti, dobila sam hladnoću i tišinu, a sada se pitam gde sam pogrešila i da li su vrednosti koje sam nosila kroz život izgubile smisao.

Senka na klupi: Priča o dostojanstvu u starosti

Senka na klupi: Priča o dostojanstvu u starosti

Sedim na klupi ispred zgrade, dok mi srce lupa od poniženja koje sam doživeo jutros u pošti. Ova priča je o tome kako je teško biti star u Srbiji, kada te društvo gura na marginu i kada se tvoje dostojanstvo svakodnevno stavlja na probu. Ipak, u meni još tinja nada da možemo biti bolji jedni prema drugima.